Za Afrikance glazba znači zabavu, radost, druženje, povezivanje, spontanost, kretanje, komunikaciju, rituale. Glazba je za afričke narode i ritual prijelaza. Ona je izraz želja, misli, vrijednosti i socijalizacije. Glazba je zabava i radost.

Za štovatelje Oriša važno je shvatiti da Oriše potiču povezivanje. Povezivanje ljudi i prirode, povezivanje prirode, ljudi i božanstava, Oriša.

Voda pjeva. Lišće na drveću i krošnje drveća pjevaju, pjeva vjetar, pjeva vatra. Sunce pjeva, pjeva mjesec. Sve sile prirode pjevaju, jer svaka od njih posjeduje svoj glas.

I ova se muzika razlikuje u porukama prirode ili pjesmama božanstava, dakle prirode u bilo kojem obliku, biljnom, životinjskom ili mineralnom. Sve nabrojane oblike poruka prirode materijaliziraju ljudi i mi to zovemo liturgijske pjesme, odnosno svetom glazbom božanstava. Sveta glazba božanstava služi za prikazivanje ašea, moći i snage koju Oriše posjeduju.

Energije, koje su živjele na Zemlji u ljudskom obliku, u prvobitnom razdoblju civilizacije, vole koristiti tijelo plesača, koji se ulaskom u trans stavio na raspolaganje energijama da uđu u njega.

Promatračima je vrlo očito kada netko »samo pleše«, ili kada  je Oriša zaposjela tijelo plesača.

Ta zaposjednutost izravno je iskustvo božanskog koje pokreće pozitivne učinke na svim razinama. Mnogima nestaju određeni bolovi, uklanjaju se negativni učinci stresa, oslobađa se emotivna napetost…

Glazba je u Oriša filozofiji jednako važna kao i inicijacije, jer na sličan način spaja ljudsko biće s božanskim.

Nietzche je jednom napisao: » Bez glazbe život bi bio pogreška…Vjerovao bih samo u boga, koji bi znao plesati.«

I ne plešu samo bogovi s Orišama, svi plešemo.

Glazba Oriša istovremeno predstavlja ritam i komunikaciju. Dakle, oni ne bubnjaju i ne pjevaju samo zbog užitka, već je glazba u prvom redu simbol komunikacije između ljudi i božanstava, te između ljudi međusobno (simbolika ẹgbé ayé).

Pjevači zazivaju božanstva kroz usta pjevajući im, a bubnjari ih zazivaju dlanovima i na taj način ritmom prenose poruke božanstava plesačima. Kroz ritam i pjevanje probude se u bîti pojedinca, duši, Oriju, umu, razumu, određene vrijednosti, vrline; bît Oriša u tijelu, umu i duši pojedinca. Kada pleše, pjeva, bubnja, zaziva, kada mu se kreću tijelo, duša i um, ljudsko biće utjelovljuje izraz prirode.

Svaki put kada se pleše, pleše se s vrlinama božanstava. Uravnotežuje se unutarnja komunikacija duše, uma i tijela, pa plesač postaje uravnoteženiji sa svojom okolinom, sa svojim društvom. Što ljudi više plešu s Orišama tijelo im je spremnije za život i u svoj život unose više ritma. Ples je stalna revitalizacija života. Svaki put kada netko pleše iscjeljuje određenu teškoću u svom životu. Bubnjanje i ples doslovno otvaraju kanal smijeha, radosti, uživanja. Proces otvaranja kanala tijekom bubnjanja toliko je zarazan da osobi koja više puta bubnja ili pleše taj kanal  ostaje otvoren čak i kada ne pleše. Održava stalno otvoren kanal za radost i sreću.

Bubnjanje i ples Jorube koriste kao terapiju za emotivnu stabilnost. Zato što nijedna tuga nije otporna na radost koju donose bubnjevi, pjevanje i ples. Ples, pjevanje i bubnjanje za Oriše simbol je radosti i sreće. Ples budi strast za životom.

Svjetovno, društveno, nereligiozno i neduhovno, o glazbi naroda Joruba možemo govoriti kao o stanju ekstaze, koja potiče emotivnu uzvišenost, jer su Jorube, i Afrikanci općenito, vrlo radostan narod, a glazba je ključ za otvaranje radosti ljudskog srca.