Duhovna zajednica Oriša – energija prirode

II Ẹgbẹ́ Òrìṣà II Duhovna zajednica Oriša – energija prirode

Korijeni zajednice

Povijest obitelji Sàlámì

Iz obitelji Sàlámì dolazi Bàbá King duhovni otac naše zajednice, utemeljitelj hrama Oduduva.

Njegova majka Àlàkẹ́ rođena je u obitelji Oriša svećenika. Njezina majka Kẹ́yìndé Ẹnioṣó bila je poznata svećenica i utemeljiteljica hrama Ọmọlú Burùkú u Kénta Okebodè, Abéòkúta. Njezin djed bio je svećenik Ògbóni. 

S očeve strane njegov djed Sàlàkọ́ Sàlám bio je babalavo. Otac majke njegova oca bio je olúwo, koji se još uvijek popularno zove Olúwo Ìmọ̀. Bio je snažan duhovni vođa kojeg se i danas pamti, više od 200 godina nakon rođenja, jer je bio odgovoran za društvenu dobrobit zajednice.

Kombinacijom duhovnih misija svojih predaka s obje strane Bàbá King je rođen da postane iscjelitelj, svećenik. Znali su da je naslijedio dio duhovnih utjecaja svojih predaka, pa je od malih nogu pratio roditelje, tete i ujake na posvećenja kako bi što bolje upoznao filozofiju Oriša.

U njegovoj predsudbini je misija iscjelitelja i svećenika, u smislu da čini stvari koje drugi neće. Svojim zapadnim obrazovanjem uspio je proširiti filozofiju Oriša i u akademske krugove. To je izvor njegove misije, nastaviti ono što su započeli njegovi preci.

Kao znak njegovog duhovnog priznanja, u gradu Abéòkúta nazivaju ga Bàbá Ẹgbẹ́ svih babalavoa, štovatelja Oriša, svećenika i svećenica Oriša.

Njegova djeca također imaju misiju iscjeljivanja, zato ih potiče da studiraju medicinu. Neće svi biti svećenici, ali ipak mogu ispuniti poslanje obitelji da iscjeljuju – duhovnošću ili drugim terapijama.

Povijest hrama Oduduwa u brazilskom gradu Mongaguá (Oduduwa Templo dos Orixás)

Povijest hrama Oduduwa u Brazilu započela je prije trideset godina kada je Bàbá King došao u Brazil, to je bila prilika za život u Zapadnom svijetu. Birao je između Velike Britanije i SAD-a, ali put ga je odveo u Brazil, jer mu je netko rekao kako tamo ima mnogo oriša sljedbenika i kako je jorupska kultura vrlo aktivna. Došao je studirati, diplomirati, magistrirati i doktorirati poslovno upravljanje i sociologiju. Postupno je na sveučilištu počeo predavati jorupski jezik i kulturu ljubiteljima i istraživačima Oriša. Preko jorupskog jezika i kulture mogli su mnogo naučiti o filozofiji Oriša, posebno razmišljati na jorupski način.

Paralelno s tim počeo je podučavati ljude divinaciju. U Brazilu ta učenja nisu bila dobro strukturirana, jer je postojalo uvjerenje da ne možete podučavati Ifa divinaciju sa 16 kaurija na akademski način. Mislili su da je to nešto privatno što se može naučiti samo u hramu. Tako je otvaranjem kulturnog centra Centro Cultural Oduduwa počeo podučavati ljude izvan akademskih krugova. Bàbá King je zato bio žestoko kritiziran i napadan, ali to nikada nije ugrozilo uspjeh njegovog centra.

Na prvom predavanju imao je samo dvije studentice! Od 30 stolica u učionici, 28 je bilo praznih, ali izdržao je i nastavio. Tečaj je trajao četiri mjeseca, dva puta tjedno. Nakon završenog prvog tečaja, Bàbá je nastavio i postepeno se povećavao broj polaznika sve dok je ponestalo mjesta za sve zainteresirane. Bilo je potrebno ponovo uvesti inicijacije u orišu Ifa u Brazilu, ali Brazil nema svojih babalavoa, možda su ih imali u prošlosti, ali tada ih nije bilo.

Čak i prije ove odluke Bàbá King je odveo neke Brazilce u Nigeriju na inicijaciju u orišu Ifa, koje je radio sada pokojni svećenik Bàbáláwo Fábùnmi, te na inicijacije u Oriše, koje je radila sada pokojna svećenica Ìyá Àṣàbí Òbímọnúrẹ̀, u kući njegove majke. Tako je zasadio prvo sjeme svog životnog poslanja svećenika. Zatim je pozvao Bàbáláwo Fábùnmija i svećenicu Oriša Òbímọnúrẹ̀ u Brazil, gdje su izvršili inicijacije.

U jorupskoj kulturi smatra se kako nitko nije „majstor nad majstorima“, nitko ne može sve sam napraviti. Stoga je, bez obzira što je i sam svećenik Oriša, pozvao svećenicu Òbímọnúrẹ̀.
Svećenik u Nigeriji uvijek radi sa svojim svećenikom. Isto je učinio i u Brazilu, postavivši vrlo čvrste i vjerodostojne temelje. Prvi put kada su došli napravili su samo pet inicijacija, ali to je obvezalo Bàbá Kinga da ih opet pozove kako bi inicirani mogli imati Ifa festival. Postupno su rasli, a s time i potreba za hramom. Bàbá King je kupio 6 hektara zemljišta u šumi, 70 km od São Paula i počeo graditi hram. Ali u jednom trenutku nije mogao izdržati pritisak pod kojim su bili svećenici…Mnogo je nevjernih ljudi, nedostatka posvećenosti… Bez obzira na vlastitu posvećenost, paralelno je poricao svoje poslanje. Sve je radio s manjom predanošću nego što bi trebao, nekako amaterski što se tiče prostora.

Nije želio snositi tu odgovornost, jer je shvatio da je stvarnost u Zapadnom svijetu, kada je riječ o vjeri, zavjetima ili filozofiji, sasvim drugačija nego u Africi. Primijetio je kako za ljude on nije svećenik, nego brzi lijek u stisci, kada osjete bol.
U njegovoj kulturi nema bivših učitelja, bivših svećenika… Na Zapadu se ljudi iniciraju, a onda ti okrenu leđa. To su razlozi zbog kojih je osjetio otpor, pa nije mogao dovršiti gradnju na kupljenom zemljištu, te je polako odustao od ideje. Radio je u svom uredu kao svećenik i izvodio rituale u domovima klijenata. Kasnije je izgradio kuću u ulici Rua São Bartolome u São Paulu kako bi imao prostor za svoje oltare. Zatim je isti prostor počeo upotrebljavati za izvođenje inicijacija, rituala… Ovaj prostor je prvobitno bio namijenjen njemu i njegovoj obitelji, ali kako je energija Oriša jača od njegove, bio je prisiljen otvoriti kuću drugima. Koliko god bila mala, uvijek je bila dovoljno velika za sve. Koristio ju je mnogo godina i istovremeno bojkotirao svoju misiju, odgovornost, svoj um i smisao…

Nakon 18 godina ova razdvojenost između preseljenja u hram, ili ne, graditi ili ne graditi, završila je teškoćom sa susjedom. Susjed je uvijek bio dobar s njim, psihijatar, ljubazan čovjek. Jednoga dana je Bàbá King održao duhovni skup za 140 ljudi u ovoj maloj kući koja je bila hram, a susjed se žalio na buku u tri popodne. Umjesto da razgovara s Bàbá Kingom pozvao je policiju. Policija je stigla, objasnila mu situaciju i neke od ljudi odvela u postaju radi pripreme izvješća. Kada su se ljudi vratili iz postaje, susjed ga je nazvao i ispričao se. Bàbá King je tada rekao ljudima kako je vrijeme da odu odande. Vrijeme bivanja tamo je završilo. To je bilo Bàbá Kingovo objašnjenje situacije. Nije se ljutio na susjeda, jer je znao da mu je susjed učinio uslugu. Već sljedećeg dana počela je potraga za zemljištem. Jedna opcija bila je pronaći nešto u São Paulu, ali bilo je preskupo. Sam se nije htio vratiti u šumu gdje je već izgradio dvije kuće, jer je to bio previše dosadan kraj za klijente, nije bilo pristupa trgovinama, restoranima, nije bilo mogućnosti kretanja… Za gradske ljude to nije bilo mjesto za boravak. Stoga se odlučio za more. Srećom našao je zemljište u gradu Mongaguá, 2900 četvornih metara zemlje, tik do mora, koje je naravno bilo skupo, a on sam nije imao dovoljno novca za kupnju.

Znao je da mora napustiti São Paulo, pa je potpisao predugovor. O tome je razgovarao s Manuelom, svojim klijentom i prijateljem iz Španjolske, koji je bio s njim na inicijacijama u Nigeriji i koji ga je posjetio u São Paulu. Manuel je ponudio da plati zemljište.

I Bàbá King je konačno mogao nastaviti svoju misiju. Hram u Mongaguá izgrađen je 2004. godine i tamo su premještene sve aktivnosti.
Nakon nekoliko godina posjet hramu se toliko povećao da je hram postao premalen za sve ljude.

Bàbá King je kupio još jedan dio zemljišta pored postojećeg i danas se hram širi na zemljištu od 6300 četvornih metara. Drugi dio hrama svečano je otvoren 2008. godine. Umjetnički dio unutar hrama i na vanjskim zidovima ograde dizajnirali su 2010./2011.godine poznati nigerijski umjetnici iz Oṣogboa, majstor Chief Adébísí Àkànjí i njegov sin Chief Adéṣíṣà Nurudeen Adébísí. Broj štovatelja i dalje raste, pa je samo pitanje vremena kada će hram trebati obnoviti.

Povijest hrama Oduduwa u nigerijskom gradu Abéòkúta (Centre of Yoruba Traditional Culture)

Hram u nigerijskom gradu Abéòkúta samo je nastavak misije Bàbá Kinga. Imati misiju znači učiniti sve što možemo, sve ono na što možemo utjecati.

Hram u Abéòkúta nastao je mnogo prije nego što je sagrađen. Prvi korak prema tome napravljen je s prvom grupom ljudi koju je Bàbá King doveo u Nigeriju, prije 29 godina, na inicijaciju u orišu Ifa i druge Oriše. Kada je Bàbá King završio prvi dio hrama u Mongaguá, spoznao je potrebu da nešto vrati Africi, jer mu je Afrika dala ono najvažnije što netko može imati u životu – prestiž i poštovanje. Zato je odlučio izgraditi hram u Abéòkúta. Zemljište je kupio 2005. godine, a prvi dio hrama sagrađen je 2007. Hram je još u izgradnji, jer ima još toliko stvari koje Bàbá King namjerava učiniti. Sva umjetnička djela unutar hrama plod su poznatih umjetnika iz Oṣogboa, majstora iz obitelji Adébísí i drugih.

Povijest Duhovne skupnosti Oriš - energij narave (Tempelj Ẹgbẹ̀ Òrìṣà)

Desetljećima smo tražili mudrost povezanu s prirodom, koju su njegovali još naši poganski preci, korištenje prirode u praksi. Sastajali smo se u raznim grupama, samostalno istraživali, posjećivali razne majstore iz cijelog svijeta, koji bi nam ponudili i praksu, a ne samo teoriju. Kada je u veljači 2003. godine grupa duhovnih tragalaca okupljena oko Ladislava Medveščeka i Jasmine Audič, otišla u Brazil, gdje su afrički svećenici trebali obaviti inicijacije, nitko od njih nije znao o kakvim se točno ritualima radi. Bilo im je važno da je to izvorno iskustvo i intuicija im je davala nadu da je to ispravno.

Energije prirode prisutne su posvuda, a po prvi put su dobile imena – Ifa, Oriše…Upoznali su Bàbá Kinga, jednog od najvažnijih svećenika i veznu kariku između izvorne jorupske tradicije i Zapadnog svijeta, upoznali su visokog svećenika Ifa, babalavoa Fábùnmija i jednu od visokih ženskih svećenica imenom Ìyá Àṣàbí Òbímọnúrẹ̀.

Ti su tragaoci prošli rituale inicijacije i kratki tečaj praktičnog znanja, a nakon što su se vratili sa svim tim, počeli su mijenjati vlastite živote. Njihov entuzijazam i primjetne promjene u kvaliteti života bile su razlog zašto je sljedeće godine krenula nova grupa, a za njom i mnoge druge.

Najveći dobitak za nas u širem smislu donio je dolazak Bàbá Kinga, a kasnije i drugih svećenika u Sloveniju. Prilika za učenje filozofije Ifa i Ifa odua, čiju je neprocjenjivu vrijednost također zaštitio UNESCO, mogućnost upoznavanja rituala, mudrosti, mogućnost povratka prirodi na načine vrlo slične poganskim, sigurno se nudila kroz najavu babalava Fábùnmija da smo mi Slovenci vrlo važna skupina za Europu. To je kasnije u praksi potvrdila činjenica da je preko prve grupe iniciranih u deset godina na inicijacije otišlo više od 250 ljudi iz cijele Europe, najviše iz Slovenije i država bivše Jugoslavije.

Duhovnu skupnost Oriš – energij narave, osnovali smo 2007. godine iz potrebe da našim susretima u prostoru i na terenu damo javno lice. Vođu, a time i predstavnika zajednice potvrdila je Ifa divinacija.

Zahvaljujemo prvoj skupini od 18 entuzijasta koji su se odazvali duhovnom pozivu i počeli proučavati mudrost Ifa, obitelji Medvešček, koja je za potrebe registracije i održavanja predavanja članovima, zajednici besplatno ustupila kuću u Podčetrtku, zahvalni smo stanovnicima Podčetrtka, koji su nas unatoč početnim sumnjama, kasnije prihvatili kao svoje.

A kao što je slučaj u Brazilu pokazao, ni jedno sjeme ne može rasti, ako nema svoje zemlje. Zato je Bàbá King u Sloveniji osnovao društvo Afrički kulturni centar d.o.o, koji je postao pravno – formalni subjekt za formalno obrazovanje šire, zainteresirane javnosti i kasnije vlasnik kuće i posjeda u Bizeljskoj vasi. Kuću polako obnavljamo, zajednica raste.

A sjeme zasađeno 2003. godine već je toliko urodilo da možemo biti zahvalni na zemlji koja ga hrani.