Svećenici - in memoriam
Svećenici - in memoriam
Ladislav Medvešček - Bàbá Lado - Àpèyẹ̀wò, 1946-2016
Doslovni prijevod imena Àpèyẹ̀wò znači (Nešto) ili Netko tko je kolektivno vidljiv, uočljiv; Netko tko privlači pažnju; Netko koga se ne može sakriti; Nešto uočljivo poput sunca, mjeseca, zvijezda, neba, kiše, prirode. To su uočljive pojave koje svatko može vidjeti i primijetiti.
Prenesemo li ovaj koncept na gospodina Ladislava Medveščeka, moramo se vratiti na sam početak osnivanja Duhovne skupnosti Oriš – energij narave u Sloveniji, u čemu je aktivno sudjelovao i osigurao temelje. Sve to ima duhovno značenje koje je najavio nigerijski babalavo Fábùnmi tijekom inicijacija prve grupe Slovenaca u Ifa, kada je od božanstva Ifa dobio poruku kako Slovenija ima važnu ulogu i doprinos u prepoznavanju Oriša filozofije u Sloveniji i Europi.
Ladislav je pristupio inicijaciji kao već oblikovani duhovni učitelj, učitelj sa znanjem iz drugih područja, ali je prihvatio i usvojio Oriša filozofiju kao dodatni koncept svojih znanja, sa skromnošću, unatoč dugogodišnjoj predanosti drugim granama duhovnosti. Imao je dovoljno skromnosti i duhovne mudrosti da prihvati i usvoji Ifa. Pridružio nam se na mnogim inicijacijama u Brazilu i Nigeriji, jer je njegova duhovna misija bila postati dijelom duhovne baze za sve. Njegova poniznost i skromnost temeljili su se na njegovoj duhovnosti. Možemo reći da je on bio kum Duhovne skupnosti Oriš – energij narave. Zajedno sa svojom obitelji ponudio je prvi dom zajednici. Sve što nam je omogućio činio je s potpunom neutralnošću, bez ikakvih materijalnih ili drugih interesa, bez ega, bez samopromocije i ambicije.
Nakon njegove smrti bilo je divinirano da se koristi ime Apeyewo u čast njegove predačke uloge, koja zaista zaslužuje biti viđena. Divinacija je napravljena kako bi se potvrdila njegova volja, da se upita želi li prihvatiti ovu posmrtnu ulogu, jer se ona ne može nametnuti. S gledišta Egunguna naše se želje moraju provjeriti i potvrditi. Njegova kvaliteta Omolu Buruku s istim značenjem, u ovom slučaju jest duhovna slučajnost koja se očitovala u inicijaciji. Budući je ista kvaliteta prisutna u kultu Egungun kao posebna kvaliteta, to je bila i jedna od opcija provjere, koja se i potvrdila, što je vrlo zanimljiva slučajnost.
Na temelju njegove duhovne povijesti ovo ime bilo je prihvaćeno i potvrđeno divinacijom i prihvaćeno od strane njegova Orija, njegove duše.
Moje zapažanje, zbog čega je bio tako veličanstveno prihvaćen među štovanim precima, temelji se na duhovnom kontekstu njegove povijesti, jasno je, da je nakon dugogodišnje duhovne predanosti i rada s ljudima, ostao zapamćen po skromnosti i poniznosti koje su mu donijele društvenu slavu, prihvaćenost i aplauz. Neizravno i nesvjesno, za to priznanje, radio je cijeli svoj život.
Bàbá King, lipanj, 2021.
Iztok Mulec - Ògún Omídélé, 1965-2015
Iztok je svoje djetinjstvo i mladost proveo u Kamniku – gradu koji se uvelike oslanja na južne Alpe i čiji stanovnici žive s planinama. Volio ih je i Iztok. Cijeli njegov život kamnički brežuljci i planine bili su mjesta na koja je odlazio po odmor i tišinu, s kojima je, kao izrazito duhovna osoba, bio u stalnom doticaju. Bilo je to vrijeme posljednjih godina zajedničke države Jugoslavije, kontroverzno vrijeme njegove generacije. Tajna ga je stalno zanimala, ali nije imao dovoljnu podršku okoline, jer vrijeme socijalizma tome nije bilo sklono. Čitao je literaturu o graničnom ponašanju, onu koja je u to vrijeme bila dostupna.
Godine 1991. čuo je za Ladislava Medveščka – Adija, koji je na Iztoka ostavio veliki dojam. Objasnio mu je neke osnovne duhovne tajne i posudio mu prve duhovne knjige. Adi je tako postao Iztokov prvi duhovni mentor, učio ga je svoje tehnike, a zajedno su naučili i nove stvari, dijelili su znanje i iskustva. Iztok je postao Adijev asistent u mnogim tehnikama, a vrlo brzo je i sam postigao majstorsku razinu. Nemoguće je nabrojiti sve aktivnosti u kojima se obrazovao u tom razdoblju.
U veljači 2003. godine otišao je na put u Brazil, gdje su se Slovenci po prvi put susreli s duhovnošću Ifa. Vrhovni svećenik Ifa, babalavo Fábùnmi Ṣówùnmí, inicirao ga je u Ifa i od tada je Ifa postala njegova dominantna duhovnost. Redovito se inicira i u druge Oriše, a 2006. godine, u Sloveniji, u prvoj studijskoj grupi, završava školovanje za Ifa svećenika. U to vrijeme školovao se i za divinaciju sa 16 kaurija. Svoju je misiju pronašao u širenju mudrosti kroz oriše Ogun i Akogun, a organizirao je i prvi ose na našem području, posvećen spomenutim orišama. Nakon prepoznavanja slovenskih predaka, pomogao je i u organizaciji prvog susreta njima u čast. Prvih godina po dolasku Bàbá Kinga u Sloveniju, bio je praktičan stup logistike, za to je uvijek našao vremena, opremu, vozila, bio je uvijek na raspolaganju. Radio je tiho i velikodušno, bio je manifestacija Oguna. Bilo je to i vrijeme kada su se na našem prostoru postavljali temelji duhovne zajednice, kada je trebalo stvari postaviti od početka. Bez Iztoka bi to bilo teško.
Sve do kraja svojih dana volio je ići u planine, najradije sam, gdje se susretao sa svojom tajanstvenošću. Dobio je tabu, da je ne smije otkriti. Pokopan je u Kamniku, na groblju, koje gleda na planine.
Sun re o.
Edo Ògúndélé, studeni, 2021.