Preci

Jednoga dana netko je otišao po duhovno usmjerenje kako bi saznao što učiniti da mu život bude bolji. Savjetovano mu je neka daruje svoje pretke kako bi ga preci gledali blagoslovljenim očima. Učinio je to i dobio blagoslov svojih predaka.

Štovanje predaka jedan je od najboljih recepata, jer uz njihovu pomoć nalazimo rješenja za svoje teškoće.

Povezanost s našim precima toliko je intimna da Jorube, po tradiciji, mrtve pokapaju kod kuće, ne na groblju. Na taj način mogu svojim precima svaki dan reći »dobro jutro« a navečer »laku noć«. Mogu sjediti na grobu, plakati ili se smijati, jer ih smrt ne dijeli od života. To je samo prijelaz u drugi život.
Zato, ako nekoga volimo kažemo mu »Ódàbọ̀«, što znači » Doviđenja, do slijedećeg susreta«, gdje god da se susret događa, u snovima, mašti, osjećaju gubitka voljene osobe ili štovanjem svojih predaka.

Za nas smrt nije kraj. Smrt je samo novi početak. Mogućnost ponovnog rođenja. Imamo ženske  (Gelede) i muške (Egungun) pretke.

Prva stvar koju trebamo znati je koncept smrti. Ona se na jorupskom jeziku naziva íkú. Izraz kú znači umrijeti. Smrt je proces prelaska iz jednog svijeta u drugi. Ako ne priznajemo postojanje smrti, ne možemo se osloboditi njezine nadolazeće opasnosti. Nalazimo se na najzanimljivijem dijelu koncepta: u afričkom svijetu smrt se slavi, a ne oplakuje. Na taj način prihvaćaju životnu stvarnost. Smrt se shvaća na dva načina: društveno prihvatljiva smrt, što znači da je netko izgubio život u kasnijim godinama, društveno neprihvatljiva smrt, tragične, neočekivane smrti mladih ljudi. Njihova smrt je neočekivana, a ti ljudi, u većini slučajeva, pripadaju energiji zvanoj àbíkú, rođen za prijevremenu smrt. To je također razlog štovanja predaka, da izbjegnemo mogućnost prijevremene smrti dok još nismo iskusili svoju punu sudbinu.

Postoje dvije razine predaka bez obzira radi li se o muškim ili ženskim precima: časni (poštovani, uvaženi, ugledni) i nečasni (oni koji to nisu).
Nisu svi koji umru prikladni postati poštovani preci. Kako bi nekoga poslije smrti štovali kao pretka ta osoba mora postići određenu razinu postojanja tijekom svoga života. Osoba koja je postigla određeni stupanj razvoja još za života kada umre gubi svoju obiteljsku vezanost i općenito se slavi kao predak. Predstavlja vrata između svijeta živih i svijeta mrtvih.
To znači kako naše ponašanje za života, odlučuje o tome na koji način ćemo biti štovani nakon smrti. Nakon smrti takve osobe, rade se zazivi kako bi se materijalizirala njezina energija koja služi kao prenositelj poruka za sve ljude.

Naš karakter je onaj koji odlučuje kako ćemo, tijekom života i nakon smrti, biti društveno prihvaćeni. U sadašnjem trenutku započinje naša prilika da osiguramo dobru reinkarnaciju i evoluciju za sljedeći život.

Preci simboliziraju zajednicu i izgradnju. Simbol su mira i sklada.
Zazivamo ih kako bismo razumjeli životna usmjerenja, da se bore za nas, za naše interese. Istovremeno ih zazivamo i da nas usmjeravaju. Pitamo ih za najlakši način rješenja naših teškoća. 
I muški i ženski preci predstavljeni su i očituju se preko ritualne odjeće koju svećenik koristi kao posrednik.

Za početak je dovoljno jednostavno zatražiti od svojih predaka dobrobit u životu, na njihovom materinjem jeziku, na njihov način ili jednostavno kako želimo. Ali kada uz pomoć predaka želimo postići korjenitu životnu promjenu idemo svećeniku koji je posvećen u ovu energiju.
Čašćenje predaka je posebno važno kada primijetimo da se u obitelji ponavlja povijest istih bolesti, istih navika. Čašćenjem predaka možemo izbrisati teškoće koje su imale prethodne generacije i spriječiti njihovo prenošenje na slijedeće.

Štovanje predaka previše je duhovna energija da bi se mogla svrstati u religiju.
Postoje dva načina na koja možemo častiti svoje pretke, dva načina za priziv njihova blagoslova, i to:
– možemo im nešto dati –  najbolje je dati im ono što im se tijekom života najviše sviđalo:
– možemo pripremiti večeru kod kuće za više ljudi, pa je posvetimo pretku u njegovu čast, kao znak štovanja – ovakav se ritual za pretke zove sara.

Osnovni način čašćenja je i čišćenje grobova, paljenje svijeća. Vrlo je važno redovito odlaziti na groblje i razgovarati s precima. Važna je verbalna komunikacija.

Razlikujemo fizičko-biološku genetiku i astralnu, duhovnu genetiku. Dijete se rađa s fizičko- biološkom genetikom svoje obitelji, a umrli preci imaju snažan utjecaj na astralnu, duhovnu genetsku liniju svih koji su još živi.

Pretke častimo i da budemo usklađeniji, da očistimo svoj život od svih previranja. Uvijek smo u kontaktu sa svim našim precima, jer vjerujemo kako je sadašnjost samo nastavak naše prošlosti, a sadašnji trenutak je preteča budućnosti.

Nije važno ako ne znamo gdje su sahranjeni naši preci. Duhovna, astralna i fizičko – biološka genetika pohranjena je u našem tijelu i uvijek je s nama. Zato se uvijek možemo moliti za svoje pretke, na svoj način. Pod molitvom se misli da izrazimo ono što od njih želimo: možemo ih tražiti napredak, zdravlje, novac, sreću. Zato uvijek kada se obraćamo svojim precima kažemo: »Vi ste ti koji ste rekli da će moj život biti sladak, unesite slatkoću ove planete u moj život«.

Ponekad savjetujemo našim klijentima neka odu u crkvu kojoj pripadaju i tamo se mole za svoje pretke. Jedino što je zabranjeno u štovanju predaka jest da ne radimo ništa, da ih se ne sjećamo i ne tražimo ništa.